liquid novelty

petak, 10.11.2006.

4. dio

Drustvo je uslo u sobu da se raspakira. Marc i Monika su su se tako iznenadili kad su usli u sobu koja je tako ogromna, raskosna, kao u nekim starim baroknim filmovima. Nikad nisu vidjeli nesto tako slicno osim u nekakvom muzeju. Zadovoljni su onim sto su vidjeli. Veliki bracni krevet, posteljina pada do poda. Veliki, bijeli, cipkasti zastor obavija cijeli krevet. Ormar cijeli okicen, pozlacen. Stari, veliki prozori ostavljaju jako strasan dojam. Pogled s prozora je na veliku goru. Kako se vec smracilo, na vrhu gore se nadzire neko svijetlo, valjda neki dom, ili nesto slicno. Monika se malo najezila od pogleda kroz prozor.
"Sta je, ol ti je ladno? pa nije toliko."
"Ne samo ovaj me pogled malo strasi, al ok je. Pogledaj kako je sve savrseno, bas mi je drago sta si nas doveja ovde. Jedva kekan lec u krevet. Pa jel ti vidis sta je ovo? Strava!!"
"Da i ja jedva cekam kad se zavucemo pod ove lancune! Uf, sta ce nam biti dobro, jel tako?"
"Daj ne pizdi, ti samo na to mislis. Ja san se dosla odmorit, e!"
"Pa i ja san isto, a to spada u odmor."
"Aj dobro, amo ca ovo izvadit iz torba da idemo doli. Aj otvori ormar."
"A mogli smo jedan kratki, a?"
"Znas sta, Marc? Nemoj da zoven taxi da me odvede nazad doma, dosadan si."
Marc je uhvatio oko bedara i poceo ljubiti po vratu. Godilo joj je, al odmah se pomakla dalje.
"Aj dosta je. Obecajen ti veceras amo sad. Otvori taj ormar!"
Marc je otvorio ormar. Bio je prevelik, predugacak. Veci od cijele sobe. Na dnu ormara izgledalo je kao da ima neki hodnik.
"Jel vidis ti sta dole? Jebate, ovaj ormar je veci od cile sobe skupa! Ne mogu virovat, amo ca unutra."
"Marc a stvarno nisi normalan, nemamo vrimena za tvoje gluposti. Posli ces. Evo ti, stavi ovu robu tu gore na vjesalicu. Eve gace stavi na policu tu."
"A tebe uopce ne zanima sta je tamo?"
"pa normalno da me zanima, al necemo sada ic nego posli, i triba nam lampadina, ol ne vidis da je mrak? Sad cemo lipo ic doli vecerat...aj jes ti vidija onu, onu... ne znan kako da je nazoven, Manuelu?"
"E i? Sta s njon? Sta joj fali, cura skroz na mistu."
"Na mistu jel? Nemoj da ti ja recen ko je na mistu a ko nije, znas? Al dobro ne znamo je jos. A sta nam nisi prije reka za nju?"
Pa nisan, sta ja znam, samo san preko nje sredjiva to, i rekla mi je da ce ona biti tu, jer ona inace tu sam zivi. A ovako nekad iznajmljuje. Curi triba love."
"A dobro."
Monika je jako iznenadjena kako on to sve zna. Al nije htjela vise nista dodati.
"Aj amo ca, bice su oni vec doli."

10.11.2006. u 15:09 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 19.09.2006.

3. dio

Nakon dugacke vozne, drustvo je napokon stiglo do odredista. To je ogromna kuca, vise nalik na kakvi dvorac, al dosta stari s velikim vrtom okolo, na osami, tek negdje 200-tinjak metara dalje dvije kuce. Kuca se nalazi u sredistu sume, u blizini, s sjeverne strane je malo jezero koje od sume poprima pomalo strasan dojam. Sve izgleda predivno. Drustvo je izaslo iz auta.
"Onda kako van se cini?Jel tako da je super?"
"Dragi, je, u pravu si, lipo je sve e.."
"A Marc, bas si me iznenadija ovo je super. Nisan zna da cemo tu doc, ja obozavan ovo.Ipak je bolje da san dosa."
"A sta san ti ja reka, haha. Amo, ajde idemo u kucu!"
Drustvo je krenulo prema ulaznim vratima kad iz kuce izlazi mlada djevojka. Visoka, crne duge kose, prodornih zelenih ociju, kratka suknjica. Will je odmah ostao ukocen."
"Dobar dan. Ja sam Manuela, vasa domacica ovih par dana.Jel bila ugodna voznja? Zajebajen se. Sigurno ste umorni i gladni"
"Ej."
Drustvo je blijedo pogledalo Marca. Nije im bilo jasno zasto im nije rekao za Manuelu.
"E zaboravija san van rec za Manuelu ne znam kako.S njom sam razgovarao kad sam dogovarao da cemo doci."
"OK. Ej ja sam Will. Drago mi je. Ovo su Carla i Monica."
"Drago mi je. I zao mi je sta ste tek sad saznali za mene, al nema veze, vidit ce te da cemo se dobro slagati, ja cu van pomagat kad vam triba, a kad van ne buden tribala necete ni znat da san tu. Amo da van pokazen kucu i sobe da ostavite stvari."
"Ok."
Monica se malo izvojila od drustva i povukla Marca za rukav da uspori, dok su oni ulazili u kucu.
"Molin te objasni mi ovo. Ja san mislila da cemo mi bit sami kad ono neka fufica tu i jos ce zivit s nama dok smo tu."
"Ma smiri se Mon, objasnit cu ti sve kad se smistimo. Ne brini, ona ovde zivi. Razumis?"
"Svejedno, al sad mi je sve pokvarila. A i vidila san kako si je izmirija. Ma zaboravi."
"Ma o cemu pricas? Ko koga? Daj Mon, tu smo dosli da se zabavimo a ti ljubomorna. Aj nemoj."
"Dobro."
Nakon kratke razmirice, usli su u kucu dok su ostali vec bili unutra. Kad su usli iznenadili su se ljepotom kuce. Sam ulazak je zapanjujuci, predvorje je puno ogledala. Gdje se god okrenu vide sebe u raznim oblicima.
"Isuse, Marc predivno je, savrseno. Nisan vise ljuta."
"Haha..."
"Pa di ste vi? Manuela nam je spremila rucak."
"Manuela, aj pokazi nam sobe da ostavimo stvari."
"Amo gore skalama."
Svi su otisli.Stepenice su dosta uske i oblika spirale. Malo je tesko penjati se njima ako se nije naviklo. Na vrhu stepenica dugacak hodnik na lijevo i desno. S jedne strane sest soba, s druge strane isto toliko. Na dnu hodnika mrak, nema prozora ni svjetla. Krenuli su na lijevu stranu.
"Evo nas, zadnje tri sobe su vase. Ove ostale nisu sredjene i stare su dosta. Sad cu vas ja ostavit da van spremin rucak."
Manuela je otisla niz stepenice. Oni su usli u svoje sobe. Marc i Monica u zadnju, Carla u sobu do njihove i Will u trecu.

19.09.2006. u 16:49 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.09.2006.

2. dio

"Will, drzi to i smotaj! Sad je dobro tu, nema nikoga. Dugo nismo."
"Ma dajte glupi ste, strpite se jos malo. Kad dodjemo onda pusite. Daj reci im Monica."
"Carla, pusti nas da uzivamo dok mozemo, ja isto zelim malo.Ajde Will pozuri."
"U redu, izgleda da mene niko tu ne slusa...stavi mi oni novi cd od Justina da vas ne slusam."
"Cool i meni se slusa Sexyback...lalalala!"
"Paziiiiiiiiiiiii!!!!!!!!!!!!!!!!
Na sredini ceste je bila velika grana, Monica je na vrijeme uocila i upozorila Marca, naglo je zakocio,auto se vrtjelo. Monica je udarila glavom o staklo.Will je udario o vozacevo sjedalo i sva trava ispala na pod.
"Sta je to bilo jebate, dobro smo ostali zivi, cure jeste li dobro? Marc, jesi ti ok?"
"Fuck, Monica celo ti krvari, posikla si se!
"A ne znan ono...dobro je da smo svi zivi. Pa sta je ovo bilo?"
Marc izlazi iz auta da vidi kako je grana dospjela na cestu. Uoci da nije s stabla pala, netko ju je stavio namjerno na cestu.Auto je neosteceno.
"Sta cemo sad? Tribalo bi maknit granu,a?Marc?
Izasla je i Monica iz auta.
"Will izlazi vanka!! Moramo se rjesit ove grane, uh,jebate sta je teska ima trista kila."
"Evo me. Ajde dizi je."
I tako su nekako jedva uspili maknuti granu uz rub ceste, okrenuli su se nekoliko puta oko sebe da vide jel ima koga.Oko njih je bila samo suma.
"Dobro je. Nadan se da necemo vise na ovako sta naletit, jer onda ce stvarno bit cudno,jel tako?"
"Da Marc, i meni je to sve cudno, aj nema straja ti si tu kraj mene da me cuvas."
"Ma daj, Monica ne pizdi. Od koga cu te cuvat? Pa nema tu nikoga."
"OK. Ako ti tako kazes."
"Ajde ulazite u auto i ti Will skupi to sta je palo i zamotaj da ne napusimo ka ljudi, aj!"
Cetvorka je usla u auto i krenula dalje prema odredistu. Bilo je podne. Sunce je bilo tako jako kao da je bilo ljeto a ne zima. Will je promjenuo cd, nije htio slusati Justina.Odlucio se za Tupaca, svog najboljeg rappera. Carla se odmah javila.
"A stvarno Marc, vrati mi Justina. Ne da mi se sad slusat njega."
"Mala, muci. Vratit cu ga posli. Aj sad."
Vozili su jos 2 sata i odlucili su se stati da rucaju. Posto nigdje nije bolo niceg osim sume, ceste i njih, morali su uz cestu jesti.Jer je tek 1 sat do sljedeceg mjesta. Nakon rucka su krenuli dalje, jer su djevojke bile vec umorne i htjele su sto prije doci. Napokon su dosli do naseljenog mjesta. Dvadesetak kuca, prazne ulice.Zatvoren market. Kao da nitko ne zivi tu.
"Di smo ovo dosli? Sta je ovo Marc? Necemo valjda tu bit?"
"Daj molin te Monica, o cemu ti' Pa normalno da necemo tu bit. Iza ovog mista je nase."
"Dobro Marc, al ovo je malo spooky. Kao da nitko tu ne zivi."
"Smirite se vas dvoje iza, sad cemo izac odavde. Strpite se jos malo..A jeste pizde svi!"
"Aj ne seri!"
"Evo jos malo pa smo stigli. Vidis ono tamo je zadnja kuca i onda jos mozda 10ak min i tu smo."
"Ok dragi."
"Pa jel ti znas koja je to kuca? Di je?"
"Mala ne brini se ti nista. Znam ja di je to jako dobro."
"Ma jeli? A kako?"
"Pa zato sta san vec prolazija tuda pa znam."
Sve im je tu bilo cudno stovise sto su bili napuseni.Napokon su stigli.
"Evo nas. Jeste happy sada? Ajde izlazite!!"

14.09.2006. u 18:51 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.09.2006.

1. dio

"I sad ti meni reci jesi ti normalan?Stalno ti govorin da prestanes to radit sebi, pocni zivit, sredi se covice! U ponediljak idemo i tocka!"
"A znas ti da ja nisan za to. Sta cu ja radit tamo s vama u tu jebenu pripizdinu?! Najbolje da vas troje idete sami, necu van ja falit."
"Ti si stari stvarno lud!!! Kako nam neces falit? A sta je s Carlom? Znas da je luda za tobom, i kako ce joj bit samoj s Monicom i menom, daj ne seri, idemo svi!!"
"A ne znam...aj dobro iden samo sta me ti pilas i da van ne bude u kurcu."
"To stari! Ma bit ce nam super, a tebi sigurno. Mislim da ce nesto i bit izmedju vas dvoje..hm..."
"A ko zna? Vidit cemo. Znas dobro kakva je ona."
"Aj, aj iden sad. Moran do 'Cluba', ceka me Monica. Aj vidimo se sutra i pocni se spremat, jos dva dana i idemo!!"
I tako je Marc jedva uspio nagovoriti svoga prijatelja Willa na putovanje koje ce im zauvijek promijeniti zivot.Nitko nije znao sto ih ceka u tu veliku kucu gdje su se spremali mjesecima prije provesti godisnji odmor.
........
Stigao je taj ponedjeljak. Will se probudio par sati prije da se pripremi za put. Za cudo, osjecao se sretno. Valjda sto ce vidjeti Carlu, djevojku koju obozava.
Zvoni mobitel. Javlja se.
"Stari, jesi li 'up'? Za po ure smo ti isprid zgrade, iden sad po njih dvi. Budi spreman."
"OK, ne brini. Aj cekam vas, bog."
Provjerava jel sto zaboravio, pakira posljednje sto mu je ostalo.
"O shit, dobro san se sitija!!! Ubija bi me Marc da san zaboravija travu, aj super, navrime."
.....
"Eeeejjjj Will!!!!! Spustaj se doli, tu smo!!"
Will izadje na prozor, mahne im i uputi se dolje.
"Bog Will, nismo se dugo vidili. Pa di si ti? Vec san mislila da ti je sta cim te nema u 'Clubu'"
"Ma ne, sve je u redu, neg malo mi je bija dopizdija pa zato..."
"Aha...Ajd upadaj idemo stari!!Vila nas zove!!!"
"Da, ajde idemo....Ej, bog Monica nisan ti se stiga ni javit sorry!"
"Ma ne brini, znas kakav je Marc. Ne moze niko doc do rici kad je on tu, heheh."
Tako su njih cetvero krenulo na put, iz playera je svirala lagana glazba....

10.09.2006. u 15:39 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2006 (1)
Rujan 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

notes of strange poet

¤slave of magic mind
¤zacini raznim vrstama
i nacinima

still workin'

........
........
........

wierd stuff

....................
I set goals, take control,
drink out my own bottle
I make mistakes,
I learn from everyone

...................
No sé que decirte, esa es la verdad
Si la gente quiere, sabe lastimar
Tu y yo partiremos, ellos no se mueven
Pero en este cielo sola no me dejes

.....................
In loving memory of our child
So innocent, eyes open wide
I felt so empty as I cried
Like part of me had died

.....................